Manchester United nije uspio ispisati povijest. Imaju li klub, igrači i navijači pravo žaliti?

Pred početak sezone United je izgubio 2 vrlo važna igrača zaslužna za uspjehe prijašnjih godina, Cristiana Ronalda i Carlosa Teveza. Kada se očekivao dolazak velikog imena kako bi zamijenio Ronalda, njegove golove i samu pojavu na terenu, Sir Alex Ferguson odlučio se na štednju. To je izazvalo oprečne stavove u redovima klupskih simpatizera. U klub su stigli Antonio Valencia, Gabriel Obertan i Michael Owen. Svi su se složili da će Valencia biti odličan timski igrač, da je Obertan talent te da je Owen tip igrača kojeg se isplati čekati, koji odluči utakmicu jednim potezom. Uostalom, doveden je besplatno, promašaj nije mogao biti. Dovoljno? Kada su se ti igrači u roosteru pridodali na već postojeću osovinu i uigranu ekipu, činilo se kako će United i ove godine biti kompetentan u borbi za naslov. Gdje je zapelo? Tko je kriv? Da li se moglo bolje?

Početak sezone protekao je i bolje nego što je United obećavao raditi. Nakon 7 kola za najvećim konkurentom i realnim favoritom za osvajanjem prvenstva, ekipom Chelseaja, zaostajali smo 3 boda. Do tog su trenutka obje ekipe imale sreće. Owenov gol Cityju u šestoj minuti nadoknade, Drogbin gol Hull Cityju u nadoknadi. Razlika je bila što kad je Chelsea odigrao loše ubilježio je bodove, dok je United znao prosuti bodove gdje se najmanje očekivalo(gostovanje kod Burnleyja: promašen penal). Ozljede nas nisu mazile, naprotiv. Standardna prošlogodišnja obrana nije odigrala niti 10 utakmica ove godine, na stoperima su ponekad igrali i vezni igrači, pravih zamjena nismo imali, muku smo mučili s golmanima. I uz sve to, držali smo priključak. Ne samo u prvenstvu, ne zaboravimo da je United furiozno prošao kroz skupinu Lige prvaka i ostvario pobjede na vrlo neugodnim gostovanjima.

Igrači? Teško je dati pravi sud o svim igračima kada je rijetko tko odigrao injury-free sezonu. Idem redom. Ozljeda Van der Sara na pripremama automatski je uvukla određenu nervozu u ekipu, budući da je United ostao na nedokazanom Fosteru i do sada kiksevima sklonom Kuszczaku. Strahovi su se pokazali opravdanima. Česta nesigurnost između vratnica i „ne-vandersarovski“ utjecaj na ekipu odrazili su se i na ostale igrače. Najbolji lijevi bek na svijetu i ove je sezone dokazao da opravdano nosi taj epitet. Prošlogodišnji najbolji stoperski par ove je godine bio razbijen ozljedama, pogotovo Rio Ferdinand. I ozljeđenog Nemanju Vidića, koji se odličnim igrama vratio pred sam kraj sezone, dobro je zamijenjivao Evans. No očigledan je bio manjak sigurnosti i ranjivost kompletne obrane. Desni bek bio je rak rana ove godine, budući da je neiskusni Rafael znao zaplivati, Neville kiksati, a dugo vremena ozljeđeni Brown i O'Shea uopće nisu bili opcija.

Veterani Giggs i Scholes i ove su godine dali svoj obol Unitedovim igrama, par fenomenalnih nastupa prvenstveno Scholesa izazivali su divljenje. Ispodprosječni Carrick jedan je od igrača koji je najviše podbacio i tek se sada vidio njegov pravi značaj za zadnje uspjehe ekipe. Fletcher se razvio u jednog od najboljih igrača svoje pozicije, Nani je počeo igrati odlično u zadnjoj trećini sezone, a Valencia je od početka pa do kraja bio jako dobar, konkretan.

Na Wayne Rooneyja prije početka prvenstva stavio se teret nadoknađivanja Ronaldovih golova. Konačno je dobio slobodu, konačno je gurnut u sam vrh napada i učinak se vidio. 26 prvenstvenih golova(kojih bi bilo i više da se nije ozljedio u ključnom dijelu sezone) za svaku su pohvalu. Vukao je United i u Ligi prvaka te je sigurno naš najbolji igrač ove sezone. Dimitar Berbatov nije ispunio očekivanja kako će u svojoj drugoj sezoni na Old Traffordu pokazati svoje pravo lice i vratiti killer instict iz doba Tottenhama. Očigledan manjak samopouzdanja pred kraj sezone utjecao je i na špekulacije o prodaji. On je sigurno jedna od sretnijih osoba što je ova sezone napokon gotova.

Znači, prošlogodišnji golovi su nadoknađeni, obrana je i dalje najčvršća u ligi, unatoč svim ozljedama ostali smo konkurentni do samog kraja. Jedino što možemo zaključiti je da falilo malo sportske sreće i da priznamo kako je ove godine druga ekipa bila bolja i uspješnija od Uniteda. Ako uzmemo u obzir da je Chelsea ove godine dao 103(!) gola, da je četiri puta dao 7 i više golova u jednoj utakmici, da je pobijedio u svim utakmicama protiv ekipa iz velike četvorke i da je uz sve to SAMO 1 BOD ispred nas, stvarno ne smijemo biti nezadovoljni.

Tužni i žalosni – da, nezadovoljni – nikako.