Warning: get_headers(): http:// wrapper is disabled in the server configuration by allow_url_fopen=0 in /home/manutdcr/public_html/libraries/mavik/thumb/generator.php on line 578

Warning: get_headers(): This function may only be used against URLs in /home/manutdcr/public_html/libraries/mavik/thumb/generator.php on line 578

Ajmo se malo prisjetiti kako je počela moja ljubav prema Manchesteru...
Bila je to srijeda, 26.5. davne 1999...

Tog datuma odigrana je po mojem skromnom mišljenju najbolja utakmica u Ligi prvaka dosada.

Na Camp Nou Manchester United pobijedio je Bayern Munich i to u dodacima, točnije golovima u 91. i 93. minuti.

 

 

Utakmice se sjećam k'o da je bila jučer, a ne prije 13 godina. Sjećam se da smo tata i ja sjedili u boravku i čekali početak utakmice. Ispitivala sam ga za kog će navijat dok je on bez oklijevanja viknul: Bayern! Ja sam samo odgovorila ću za Manchester jer imaju... crvene dresove! :D Onda nisam baš bila zainteresirana za nogomet, bila sam zaljubljenica NBA... Orlando Magic, Toronto Raptors i tome slično. :D

 

(Manchester United – Bayern Munich)


Tekma je počela, al' ne dobro za moje. Mario Basler u 6. minuti doveo je u vodstvo Bayern. Tata je naravno bil sretan dok ja nisam. Nije mi se sviđal Kahn niti njegove obrane, a bome ni njegova frizura. Bilo je teško gledati prvih 45. minuta dok ti se tata cijelo vrijeme naslađuje s tim da su Englezi glupi... normalno da sam samo još više zavoljela Manchester nakon takvih komentara. :D

Nakon 10-ak minuta, počelo je drugo, jedva očekivano poluvrijeme. Opet je krenulo loše. Bayern je cijelo vrijeme napadal i sve me bilo strah drugog gola. Sve se više bližio kraj tekme, a moj optimizam nije nestajao. Nakon što je poslije Sheringhama ušao Solskjaer, čije ime onda nisam mogla izgovorit i bil mi je presmiješan onak narančasti, sve se promijenilo. Prvo je Sheringham u 91. minuti zabil nakon izvedenog kornera, da bi samo 2 minute kasnije Solskjaer isto nakon izvedenog kornera zabil za 2:1. Moje vrištanje i vikanje tati u facu bilo je bolje od bilo kojeg naslađivanja.

Naravno, kad god danas Manchester igra, tata uvijek navija protiv njih i naslađuje se meni ak' izgubimo, ali mene to tol'ko ne dira koliko je njega ubila ta utakmica protiv Bayern na Camp Nou. I dok smo „na“ Camp Nou... dok sam prije skoro 6 godina bila u Barceloni i izašla na tribine tog ogromnog stadiona, zamišljala sam u glavi kak' je bilo onim 90 tisuća navijača na finalu Lige prvaka i osjetila neko zadovoljstvo koje se nadam ću jednog dana i sama doživjeti... samo bez takvog dramatičnog kraja. :D

{youtube}urTswoZv7y8&{/youtube}

(Zadnje 3 minute utakmice)

Par dana nakon utakmice brat je nabavil igricu za Play Station. Samo ću reći da smo igrali PES danonoćno, a ja uvijek Manchester naravno i ludi dvojac Yorke i Cole + majstori Giggs, Scholes i Beckham.

I tak' je prošlo gotovo 13 godina od najluđeg finala Lige prvaka i 13 godina od moje zaluđenosti sa Manchesterom. Makar se promijenil „mali milijun“ igrača, ja i dalje zdušno navijam za one u crvenim dresovima sa onim trenerom koji preživa žvaku gore nego ja. :D

A za kraj jedna predivna slika koja će me uvijek pratiti...


(Manchester United pobjednici Lige prvaka 1998./1999.)

 

 

ZSIGN designs